Sohrab Sepehri, Žubor vode

Dvojezična zbirka s poezijom na hrvatskom i perzijskom jeziku. Sohrab Sepehri, iranski pjesnik i slikar, pjesmama je slikao, a slikama ispisivao liriku. Njegov kozmopolitizam i znatiželja poveli su ga u posjet mnogim civilizacijama na istoku i zapadu, premda je svoj zavičaj uvijek nosio u srcu, što se odražava i u ovoj zanimljivoj i vizualno atraktivnoj zbirci pjesama. Pjesme je izabrao i s perzijskog preveo Ebtehaj Navaey.

Treba sklopiti kišobrane, treba ići pod kišu. 
Misao, sjećanje, treba odnijeti pod kišu.
Sa svim ljudima grada treba ići pod kišu. 
Prijatelja treba susresti pod kišom. 
Ljubav treba tražiti pod kišom. 
Pod kišom treba spavati sa ženom. 
Pod kišom se treba igrati.
Pod kišom treba pisati, govoriti, lopoče saditi.
Život je uzastopno vlaženje, život je kupanje u zdencu Sadašnjosti.
– Iz pjesme „Žubor vode“

Sohrab Sepehri (7.10.1928. – 21.4.1980.) pjesnik i slikar, rođen u Kašanu. Po završetku pedagoške akademije kratko je radio kao učitelj, a potom završio odjel slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Teheranu. Pedesetih godina prošloga stoljeća boravio je u Parizu i Italiji, na stručnim usavršavanjima. Boravak u Japanu i Indiji u narednom periodu značajno je obilježio njegovo slikarsko i pjesničko iskustvo. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama širom svijeta te primio brojna priznanja za svoj likovni rad. Smatra se jednim od najboljih i najvažnijih predstavnika moderne perzijske poezije. Za razliku od mnogih suvremenika nikada nije bio politički angažiran; njegova je poezija duboko meditativna, intimistička i lirska, prožeta zapažanjima sitnih, neprimjetnih i svakodnevnih trenutaka. Izvanredno jasnim, jednostavnim i pročišćenim stilom stekao je veliku popularnost među širim čitateljstvom te postao jednim od najčitanijih suvremenih pjesnika Irana. Odlično poznavanje vlastite tradicije, indijske duhovnosti, kultura Dalekog Istoka kao i zapadnog naslijeđa našlo je svoj odraz u Sepehrijevoj duboko humanoj viziji svijeta. 1976. godine objavio je svoj tridesetogodišnji pjesnički rad u sabranom djelu Osmoknjižje. Ubrzo potom obolio je od leukemije od čega je i umro 1980. Sahranjen je u rodnom Kašanu.